Da li je moje dete spremno za školu?
6 najčešćih pitanja za defektologa
Polazak u školu jedan je od važnih koraka u odrastanju svakog deteta, ali i period koji roditeljima donosi brojna pitanja i nedoumice. Da li je dete dovoljno zrelo za školske obaveze? Da li treba da zna da čita i piše pre polaska u prvi razred? Koliko su važni pažnja, koncentracija, grafomotorika i samostalnost?
Spremnost za školu ne podrazumeva samo usvojena znanja i veštine, već i čitav niz sposobnosti koje detetu omogućavaju da se prilagodi novom okruženju, prati nastavu, sarađuje sa vršnjacima i odgovori na svakodnevne školske izazove.
Kako bismo roditeljima približili ovu važnu temu i pomogli im da bolje razumeju šta sve podrazumeva priprema za školu, razgovarali smo sa Oazinim defektologom Milom Rupar. Mi joj se zahvaljujemo što je odvojila vreme za naša i vaša pitanja ♥️
1. Kako da znam da li je moje dete spremno za školu?
Kada govorimo o spremnosti deteta za školu, roditelji prvo pomisle na to da li njihovo dete zna slova, brojeve, da piše itd. Međutim, spremnost deteta za školu je mnogo više od toga. Potrebno je sagledati celokupan razvoj deteta: govorno-jezički razvoj, motorički razvoj, saznajne sposobnosti kao i socioemocionalnu zrelost. Posebno je važno obratiti pažnju na to da li dete može da usmeri i održi pažnju na određenoj aktivnosti, da li uspeva da završi ono što je započelo; sasluša i razume uputstvo kao i da prati jednostavne i složenije naloge. Pored toga, potrebno je da ima razvijene određene predveštine za čitanje, pisanje i matematiku. Takođe, važno je kako se snalazi u odnosima sa vršnjacima, da li prihvata dogovorena pravila, može da sačeka svoj red, kako reaguje kada naiđe na teškoću. Svako dete se razvija svojim tempom a ukoliko roditelj ima nedoumice u vezi sa njegovom spremnošću za školu, procena defektologa može pomoći da se prepoznaju oblasti gde je potrebna dodatna podrška.
2. Da li dete treba da zna da piše slova pre polaska u prvi razred?
Dete ne mora da zna da piše slova ali se očekuje da zna da napiše svoje ime.
Sa pravilnim pisanjem slova će se upoznati u prvom razredu a pre toga je značajno je da pažnju usmerimo na razvoj fine motorike i grafomotorike. Ove veštine podsticati kroz igru i svakodnevne aktivnosti kao što su crtanje, bojenje, igre sa plastelinom, nizanje sitnih perlica, otkopčavanje i zakopčavanje dugmića, odvrtanje i zavrtanje raznih poklopaca, seckanje makazama, cepkanje i lepljenje kolaž papira itd.
3. Da li dete treba da zna da čita pre polaska u prvi razred? Kako da motivišem dete za čitanje?
Dete ne mora da zna zna da čita ali se očekuje se da može da prepozna i imenuje većinu slova.
Ono što je mnogo bitnije je da ima dobro razvijene predčitačke veštine koje treba da savlada tokom predškolskog perioda. Tu se pre svega misli na sposobnost deteta da prepoznaje i razvlikuje glasove u rečima, rastavlja reči na slogove, prepoznaje prvi i poslednji glasu u reči kao i da povezuje glasove u celinu, odnosno reč.
Primeri vežbi koje možete da vežbate sa svojim detetom:
- Šta se prvo čuje kada kažem lopta?
- Šta se čuje na kraju reči čaša?
- Kako bismo napisali reč sir? (s-i-r)
- Kada kažem v-u-k šta sam rekla?
- Nabroj mi što više reči koje počinu na slovo K?
- Igra „na slovo, na slovo“
Sve ove aktivnosti možete vežbati tokom svakodnevnih aktivnosti, igre, setnje, vožnje autom.
Što se tiče motivacije, bitno je da dete doživljava čitanje kao nešto prijatno i zanimljivo a ne kao obavezu. Preporuka je da dete bira slikovnice i knjige prema svojim interesovanjima, npr. ako ga zanimaju dinosaurusi izabrati knjigu sa temom dinosaurusa. Odvojite vreme za zajedničko čitanje, razgovaratjte sa detetom o pročitanom, postavljajte mu pitanja i podstičite ga da samostalno prepriča priču koju ste pročitali.
4. Moje dete zna da broji do 20. Koja još znanja ili veštine su mu potrebne da bi bio uspešan u matematici u školi?
To što dete zna da broji do 20 je dobra osnova, ali bitno je da razumemo razliku između mehaničkog brojanja i razumevanja pojma broja. Npr. dete može da broji, ali kada ga pitamo koliko ima autića? Ne zna da odgovori. Dete na predškolskom uzrastu treba da ume da tačno prebroji predmete i da razume da poslednji izgovoreni broj označava količinu. Takođe, trebalo bi da prepozna cifre do 10, da može da ih poveže sa količinom; da upoređuje skupove (zna gde ima više, manje ili jednako). Bitne su i dobro razvijene predmatematičke veštine poput prepoznavanja i razlikovanja oblika, veličina, prostornih odnosa, grupisanje predmeta prema određenim svojstvima. Dete ne treba da uči brojeve napamet, nego da ih razume i primenjuje u svakodnevnim situacijama.
5. Šta je to asistivna tehnologija i kako ona može pomoći detetu u učenju i savladavanju školskih zadataka?
Asistivna tehnologija obuhvata različita sredstva i uređaje koja mogu značajno da olakšaju učenje učenicima kojima je potrebna dodatna podrška.
Kada pomenemo asistivnu tehnologiju najčešće se pomisli na računare i tablete ali ona može biti i nešto mnogo jednostavnije poput držača za olovke koji pomažu učeniku da drži olovku što pravilnije i olakšava pisanje; vodiča za pisanje - tankog plastičnog ili kartonskog šablona koji se postavlja preko papira i omogućava snalaženje na papiru; vodiča za čitanje koji su napravljeni od providne ili neprovidne plastike sa prorezima koji im olakšava fokuširanje pogleda na odabrani deo teksta.
Takođe, učeniku koji ima teškoće sa pisanjem može pomoći korišćenje tastature ili programa koji pretvara govor u tekst; učeniku koji ima problem sa čitanje mogu pomoći audio knjige ili različiti programi koji pisani tekst pretvaraju u govor. Deci i učenicima koja imaju teškoće u govorno - jezičkom razvoju mogu pomoći komunikacione table sa simbolima ili komunikatori pomoću kojih izražavaju svoje želje i potrebe.
Asistivna tehnologija treba da bude prirodan i ravnopravan deo nastavnog procesa, dostupna učeniku u skladu sa njegovim potrebama, a ne predmet izdvajanja ili stigmatizacije u odnosu na ostale učenike, čega se roditelji najčešće boje.
6. Kako da znam da li je moje dete dovoljno emocionalno zrelo za polazak u prvi razred? Dosta se ljuti, ne voli baš da sarađuje.
Emocionalna zrelost je jedan od bitnijih aspekata dečijeg razvoja. Ona podrazumeva da dete može da prepozna i izrazi svoje emocije i da na adekvatan način reaguje u različitim situacijama frustracije. Bitno je da obratimo pažnju na to kako reaguje ako nešto nije po njegovom, kada izgubi u igri. Povremeni izlivi ljutnje i besa su sasvim očekivani i ne znače da dete nije emocionalno spremno za polazak u školi, ali ako su takve reakcije burne i često se javljaju, dugo traju i utiču na njegovo funkcionisanje i na odnose sa vršnjacima bitno je posavetovati se sa stručnjacima (defektologom ili psihologom). Roditelji mogu kroz svakodnevne situacije i društvene igre da vežbaju sa detetom da čeka svoj red, poštuje pravila, prihvati poraz u igri. Bitno je pomoći detetu da prepozna i izrazi ono što oseća i da postepeno nauči da se nosi sa neprijatnim emocijama
Preporuka za podršku emocionalnom razvoju su JRJ slikovnice https://jrjmojizdavac.com/kategorija/decja-psihologija/terapeutske-price/
Kao dodatno pitanje, često nas učitelji pitaju: Kako da kao učitelj prilagodim nastavu i školske aktivnosti učeniku iz spektra autizma, a da istovremeno podstičem njegovo učenje i uključivanje u odeljenje?
Deca iz spektra autizma se razlikuju po sposobnostima, interesovanjima i potrebama.
Ne postoji jedan način rada koji će svim učenicima odgovarati, zato je važno da se podrška planira individualno za svakog učenika.
U svakodnevnom radu umesto dužih i složenijih objašnjenja, učeniku davati kraća i jasna uputstva, jedan po jedan zadatak uz pravljenje malih pauza između zadataka. Složenije zadatke podeliti na manje korake. U radu sa decom iz spektra autizma koristiti što više vizuelne podrške kroz slike, crteže, simbole. Više slika a manje teksta! Predvidiv raspored aktivnosti i vizuelni rasporedi su takođe veoma značajni i omogućiće da se učenik oseća sigurnije tokom školskih aktivnosti. Što se tiče uključivanja u zajedniče aktivnosti to se može organizovati kroz učešće u zajedničkim aktivnostima prema svojim mogućnostima (npr. dok ostali učenici čitaju tekst i odgovaraju na pitanja učenik sa autizmom može da ređa slike prema redosledu događaja; ako učenici prave plakat o npr godišnjim dobima učenik sa autizmom može da lepi odgovarajuće slike dok odtali učenici pišu tekst). Takođe, učenik sa autizmom može da dobije određeni zadatak poput podele nastavnih listića, brisanja table, pomaganje u pripremi zajedničkih aktivnosti.
Zaključak
Spremnost za školu je više od poznavanja slova i brojeva.
Polazak u školu veliki je korak, kako za dete, tako i za roditelje. Ipak, važno je imati na umu da spremnost za školu ne podrazumeva samo usvojena predznanja, već i emocionalnu, socijalnu, govorno-jezičku i kognitivnu zrelost deteta.
Ukoliko imate nedoumice u vezi sa razvojem svog deteta, nemojte čekati da se eventualne teškoće ispolje tokom školovanja. Pravovremena procena i podrška defektologa mogu pomoći da se prepoznaju detetove jake strane, ali i oblasti u kojima mu je potrebna dodatna podrška kako bi polazak u školu dočekali spremno i bez stresa.

