Pažnja kod dece
6 pitanja za defektologa o pažnji deteta
Pažnja je jedna od ključnih veština koje dete razvija tokom odrastanja. Dobra pažnja je neophodna na svim uzrastima za učenje, istraživanje sveta oko sebe, praćenje naloga i razvijanje samostalnost. Ipak, u današnje vreme sve je veći broj dečice koja pokazuju poteškoće za učestvovanju u mirnim aktivnostima i sve veći broj roditelja koji se javljaju defektologu radi procene pažnje deteta. Zašto je to tako, na koji način možemo da pospešimo pažnju deteta i kada je vreme da se javimo stručnjacima pitali smo Oazinog defektologa Ivanu Pepić. Kroz stručne savete i praktične smernice, saznaćemo kako da bolje razumemo potrebe deteta i pomognemo mu da lakše usmeri i zadrži pažnju. Mi joj se zahvaljujemo što je odvojila vreme za naša i vaša pitanja ♥️
1. Zašto moje dete ne može dugo da zadrži pažnju na jednoj aktivnosti? Igra se sa svim igračkama po malo, napravi haos.
Ukoliko smatrate da je pažnja Vašeg deteta rasuta najpre razmotrite količinu igračaka koje ga okružuju! Pratite pravilo: “Manje igračaka-više igre!”. Nije potrebno da dete bude izloženo prevelikom broju igračaka. Manji broj igračaka koje se rotiraju nakon određenog perioda je sasvim dovoljan kako bi dete razvijalo svoju maštu, kreativnost i zadržalo pažnju na istoj. Birajte igračke koje zahtevaju upravo to - maštu, kreativnost i razmišljanje, a ne puno zvučnih i svetlosnih igračaka na baterije.
Igračke postavite na vidno mesto detetu kako bi dete moglo samostalno da ih uzme, izbegavajte korpe pune igračaka kojima nedostaju delovi. Svaka igračka bi trebala da ima svoje mesto na polici, a kada se igra završi podsetite dete da je tamo i vrati. Razmotrite da li nedostatkom granica u ponašanju utičete na detetovu rasutu pažnju. Podsećamo još jednom da su detetu potrebne zdrave granice kako bi organizovalo svoje ponašanje.
Uzrok detetove rasute pažnje može biti i preterana upotreba ekrana. Ekran čini detetov mozak hiperstimulisanim jarkom slikom, intezivnim zvukovima i vibracijama koje često izlaze iz uređaja. Zbog toga dete postepeno prestaje da obraća pažnju na “dosadan” svet oko sebe i teško je zadržava na svakodnevnim aktivnostima. Vreme provedeno uz ekrane detetu skraćuje vreme koje bi moglo da provede u igranju, učenju, razmišljanju i maštanju. Zato još jednom podsećamo da sklonite ekrane (na uzrastu mlađem od 2 godine), a nakon toga ograničite upotrebu istih (nakon uzrasta od dve godine ne više od sat vremena dnevno, podeljenih na kraće periode u toku dana, preferirajući aktivno gledanje i komentarisanje sa roditeljem umesto pasivnog gledanja sadržaja).
2. Koji raspon pažnje je očekivan na uzrastu mog deteta?
Raspon pažnje koji se očekuje prema uzrastu deteta okvirano računamo po pravilu: 2-5 min x uzrast deteta.
| Uzrast deteta (u godinama) | Raspon pažnje |
|---|---|
| 2 | 4-10min |
| 3 | 6-15min |
| 4 | 8-20min |
| 5 | 10-25min |
Treba napomenuti da je navedena tabela okvirna, jer na naspon pažnje utiče motivacija, interesovanje deteta za datu aktivnost. Ukoliko je detetu nametnuta određena aktivnost, očekuje se raspon koji je niži donjoj granici. Veliku ulogu u održavanju pažnje u igri, imaju i roditelji. Dete će biti više motivisano i zainteresovano ukoliko ga Vi podstičete, vraćate i usmeravate na zadatu aktivnost.
3. Šta da radim kada dete brzo odustaje od zadatka čim naiđe na poteškoću ili mu postane dosadno? Ako insistiram da završi aktivnost do kraja sam rasplače se ili razbesni.
Pažnja, koja nam je jedna od ključnih faktora za usmerenost na aktivnost uzajamno je povezana sa tolerancijom na frustraciju. Niska tolerancija na frustraciju je česta pojava kod dece, te ona može biti uzrok detetovog plača, odbijanja nastavka aktivnosti, odustajanja, burne reakcije. Stoga, bitno je da kod Vaše dece, kako razvijate pažnju, razvijate i toleranciju na frustraciju. Ukoliko želite da poboljšate stepen toleranciju na frustraciju birajte manje komplikovane igračke, ni previše teške, ni previše lake za dete. Pratite interesovanje deteta. Detetu pružate podršku tako što se uključite u igru i dajete mu predloge šta može da uradi. “Npr. Šta misliš da bi se desilo ako bi dole ređao velike kocke?” Sačekajte i pustite dete da se potrudi samo pre nego što ga pitate da li želi pomoć. Svojim ponašanjem modelujte smireno ponašanje koje želite da vidite kod deteta.
4. Moje dete me ništa ne sluša kada smo napolju. Ne reaguje na naloge poput “stani, sačekaj mamu!”, ne pazi kada prelazi put. Šta mogu da uradim da rešim ovaj problem?
Važno je napraviti razliku između pažnje koju posvećujemo detetu i discipline u ponašanju. Pažnja koju posvećujete detetu daje mu osećaj prihvaćenosti i razumevanja njegovih emocija, dok ih granice u ponašanju uče bezbednom ponašanju u svetu oko sebe, osećaju sigurnosti i poštovanju sebe. Jasno uspostavljene granice pružaju detetu osećaj sigurnosti i stabilnosti. Emocije deteta treba prihvatiti, dok istovremeno treba čvrsto biti dosledan u uspostavljanju granica nad detetovim ponašanjem. Kako biste bili uspešni u ovom procesu, usmerite se na par važnih saveta:
- Kreirajte jasna pravila - umesto da kažete detetu “Ne trči preko ulice!” probajte da mu kažete “Na igralištu možeš da trčiš, ali kada smo na ulici šetaš pored mene!”. Tako dete zna šta se konkretno od njega očekuje.
- Pohvalite dete - kada dete poštuje jasno uspostavljena pravila, pohvalite ga. “ Bravo, zaustavio si se kada sam te pozvala”.
- Kreirajte jasne i primerene posledice za nepoštovanje pravila - kada dete ne ispoštuje dogovoreno pravilo, posledica treba da bude unapred poznata, primerena situaciji i dosledno sprovedena. ”Moraš da hodaš blizu mene kada prelazimo put, ako ne hodaš pored mene moram te držati za ruku”.
Doslednost je bitna da bi se uspostavile granice ! Ako detetu u istoj situaciji jednom dozvolite da uradi nešto, a drugi put mu istu stvar zabranite, dete će biti zbunjeno i pokušaće da ispita Vaše granice strpljenja. Bilo bi poželjno da se svi članovi porodice pridržavaju ovih saveta.
5. Koje aktivnosti i igre mogu da pomognu detetu da razvije i produži pažnju?
Neke od zanimljivih aktivnosti za razvijanje i prouživanje pažnje:
- Igra pamćenja: Stavite ispred deteta nekoliko kartica sa parovima slika. Očekuje se od deteta da otkrije koja slika se gde nalazi i da spoji parove.
- Čitanje priče sa pitanjima: Nakon pročitane priče pitajte dete “Šta se desilo na kraju?”, “ Šta je bata nosio na glavi?”. Priču izaberite u skladu sa detetovim interesovanjima, a pitanja prilagodite uzrastu deteta.
- “Šta je nestalo?”: Stavite tri poznata predmeta i zajedno ih imenujete. Od deteta tražite da zažmuri, a Vi sakrijete jedan od predmeta. Kada otvori oči, pitajte dete šta je to nestalo.
- Otkrij ko se krije u foliji: U foliju ili krep papir sakrijte detetove zanimljive igračke ili figurice životinja. Tražite od deteta da odmota svaku foliju posebno, otkrije igračku i imenuje je.
- Lepljenje nalepnica: Na papiru nepravilnim redosledom nacrtajte tačkice šarenim flomasterom, a od deteta se tražite da nalepnice zalepi na svaku od datih tačkica.
Igru prilagodite uzrastu deteta. Na internetu je dostupno još puno sličnih ideja pa izaberite igre koje su najzanimljivije Vašem detetu.
6. U vrtiću mi spominju poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću (ADHD). Kako da znam da li moje dete ima ovaj problem?
Ukoliko se uoče značajni problemi sa pažnjom koji ometaju svakodnevno funkcionisanje Vašeg deteta, savetuje se uključivanje deteta u defektološki tretman. U slučaju da se nakon šest meseci aktivnog pohađanja defektološkog tretmana ne uočava napredak u razvoju pažnje deteta, dete se uputi na detaljniju procenu psihologa, a po potrebi i kod dečjeg psihijatra koji nakon svoje procene uspostavlja dijagnozu.
Zaključak
I za kraj, ako primećujete da Vaše dete u svakodnevnim aktivnostima teško održava pažnju, često odustaje od aktivnosti ili mu je izazovno da prati uputstva, razgovor sa defektologom može vam pomoći da bolje razumete šta se krije iza tih teškoća i kako da mu pružite odgovarajuću podršku. Pažnja deteta je kao mišić koji se vežba, pa uz upornost, doslednost i vredno vežbanje rezultati će vrlo brzo postati vidljivi.

