Terapija potpomognuta psima

Terapija potpomognuta psima

Terapija potpomognuta psima je formalna i struktuirana intervencija sa životinjom, čiji je cilj poboljšanje određene sposobnosti deteta.

Pas koji učestvuje u terapiji mora da ispunjava posebne kriterijume, bude odgovarajućeg temperamenta i prođe specijalne obuke pre nego što se uključi u aktivnosti, a intervencije sprovode stručnjaci koji su osposobljeni za vođenje ovih aktivnosti (vodič terapijskog psa).

Aktivnosti koje se sprovode planiraju se na osnovu postavljenih ciljevi tretmana za svako dete pojedinačno. Uloga psa je najčešće motivatorska, dete koje je inače nesaradljivo ili nezainteresovano za tretman često se na ovaj način zainteresuje za saradnju i aktivnosti u kojima pas učesvuje.

Pre nego što deca dođu u kontakt sa psom potrebno ih je, u skladu sa uzrastom, pripremiti za dolazak psa (informisati ih kako se uspostavlja kontakt, kada i kako mu se prilazi, kako se pravilno igra, dodiruje i kako se ponaša u neočekivanim situacijama). Takođe za svako dete se procenjuje da li je podobno (ne postoji alergija, veći strah od pasa, nema naviku čupanja ili povređivanja životinja) i da li bi imalo koristi od ove vrste intervencije.

Aktivnosti koje se sprovode uz pomoć psa najčešće su: učenje specifičnih zadataka kao što su - dnevne životne veštine, usvajanje veština čitanja i pisanja, matematičke veštine; razvoj fine ili grube motorike; podsticanje razvoja govora; vežbe razvoja pažnje itd.

Zahvaljujući interaktivnoj prirodi psa, koji može imati umirujući efekat, prilikom intervencija potpomognutih psima značajno se smanjuje verbalna, bihevioralna i emotivna anksioznost, tako da deca lakše sarađuju sa odraslima, motivisaniji su da izvršavaju repetitive zadatke.